Dubrovački muzeji

 

Etnografski muzej

Etnografski muzej svoje začetke ima u zbirci tradicijske kulture, koja se počinje formirati u prvim desetljećima 20. stoljeća. Znatno povećava svoj fond primjercima narodnih nošnja i vezova koje u više navrata donira velika dobrotvorka Muzeja Jelka Miš (1875. - 1956.).

S vremenom zbirka prerasta u Etnografski odjel Dubrovačkog muzeja, i on 1950. otvara svoj prvi postav izvornoga etnografskoga narodnog rukotvorstva u dubrovačkom kraju na drugom katu Tvrđave sv. Ivana.

Na Kandeloru, 2. veljače 1991. godine otvoren je današnji stalni postav Etnografskog muzeja u zgradi žitnice Dubrovačke Republike, kojoj popularno ime Rupe potječe od naziva za podzemna spremišta žitarica, isklesana u kamenu živcu ili sedri. Izgrađena je bila 1590. kao trokatnica s petnaest skladišnih bunara u prizemlju i prostorima za sušenje na gornjim katovima. U katastrofalnom potresu 1667. zgrada je znatno oštećena pa je nakon obnove pretvorena u dvokatnicu kakva je sačuvana do danas.

Fundus Etnografskog muzeja Dubrovačkih muzeja danas ima oko šest tisuća petsto  predmeta etnografske baštine dubrovačkoga kraja, hrvatskog naroda i naroda susjednih država. Osobito se izdvajaju zbirke narodnih nošnja iz Dubrovačkoga primorja i Elafita, Konavala, Mljeta, Lastova, Pelješca, Korčule, Rijeke i Župe dubrovačke.

Stalni postav u prizemlju zgrade prikazuje skladištenje žita in situ, dok je na prvome i drugom katu predočeno tradicijsko gospodarstvo i ruralna arhitektura dubrovačke okolice uz svečane nošnje, među kojima se ističu unikatni primjerci iz 19. stoljeća, sa svom raznolikošću tekstilnoga rukotvorstva u dubrovačkom kraju.