Dubrovački muzeji

 
Iz fundusa Kulturno-povijesnog muzeja

Znate li kako je izgledala zgrada stare Vijećnice?

Knežev dvor i dubrovačka Vijećnica stoljećima su bili tijesno povezani, a upravni i kulturni sadržaji grada bili su na ovom mjestu višestruko isprepleteni. Na mjestu današnje neorenesansne građevine, unutar koje su smješteni Gradsko vijeće, Kazalište Marina Držića, Gradska kavana i Kino Sloboda, do 1863. godine stajala je zgrada stare Vijećnice. Vijećnica je kroz stoljeća dijelila sudbinu Dvora, bila je oštećena u požarima, eksploziji baruta i potresima te je doživjela brojne popravke i pregradnje. Rijetki su sačuvani prikazi stare Vijećnice, a jedan od njih je slika nepoznatog domaćeg slikara iz fundusa Kulturno-povijesnog muzeja, koja je nastala vjerojatno početkom 20. stoljeća prema ranijoj fotografiji. Krasila je kuću uglednog Dubrovčanina Antuna Kurajice (1887. – 1948.), zaslužnog kustosa Dubrovačkog muzeja. Muzeju je poklonjena 1941. godine.

U staroj Vijećnici su se kroz povijest nalazili Glavna straža, Carinarnica, Fontik i Veliki arsenal - Orsan te dvorana Velikog vijeća na katu. Glavna fasada gotičko-renesansne dvokatnice imala je jednostavno oblikovane otvore visokog prizemnog dijela, koje je stepenasto profiliranim vijencem bilo odijeljeno od prvog kata. Nešto su raskošnije bili oblikovani otvori višeg, južnog dijela fasade, sa središnjom kvadriforom unutar pravokutnog vanjskog okvira i gotičkim bočnim monoforama. Nad bočnim otvorima u nišama su bile smještene skulpture Snage i Pravde, a nad središnjom kvadriforom kip sv. Vlaha. Iza južnog dijela glavne fasade nalazila se dvorana Velikog vijeća, raskošno opremljena, oslikanih zidova i ukrašena vrijednim slikarskim djelima. Pristupalo joj se iz galerije Kneževa dvora, o čemu danas svjedoče tek ulazna vrata nad kojima stoji natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE. Dvorana Velikog vijeća je prije svega služila za sastajanje dužnosnika i donošenje važnih odluka, no u njoj su se nerijetko održavale svečane večere, plesovi pa čak i zabave. Bilježi i uprizorenje dviju kazališnih predstava - Držićevih „Pometa“ 1548. te „Dunda Maroja“ 1551. godine.

Uz Orsan je, u prizemlju stare Vijećnice, svoje mjesto imalo još jedno republičko tijelo s pristupom iz Dvora - Tajništvo, odnosno glavni ured Republike. Godine 1682. u arsenalu je uređen prvi zatvoreni javni scenski prostor, stari dubrovački teatar. Između pozornice i gledališta, koje se sastojalo od partera i dvije galerije bez loža, nalazio se prostor za orkestar. Stara je Vijećnica dočekala i francusku okupaciju na početku 19. stoljeća, kada su Orsan i teatar pretvoreni u vojnu pekaru. Dvorana ukinutog Velikog vijeća tada je preuređena u malo francusko kazalište, „Théȃtre Ducal“. Reprezentativni projekt nove vlade predviđao je parter u obliku potkove te dekorirane lože na dva kata, no kazališni program nije bio po ukusu uglađenijih građana Dubrovnika.

Bio je to početak uništavanja nekadašnjeg središta upravnog i kulturnog života Republike, koje je simbolično nestalo u požaru podmetnutom 1817. godine. Onodobna austrijska uprava ostavila je Dubrovnik bez kazališta, koje se 20-ih godina 19. stoljeća improvizirano uselilo u obližnju privatnu palaču Vladislava Gozze. Godinama je stara Vijećnica stajala oštećene unutrašnjosti i krova, ograđena ogradom zbog opasnosti od urušavanja. Na njenom je mjestu tek 1864. godine podignuta neorenesansna građevina, a zaslugom dubrovačkog vlastelina Luka Bonde (1815. – 1878.) na mjestu nekadašnjeg Orsana uređen je novi teatar kakvog poznajemo i danas. Uz kazalište je u istom stilu podignuta i općinska palača. Novom izgradnjom dokinuta je nažalost stoljetna veza Dvora i Vijećnice, no kontinuitet spoja upravnog i kulturnog središta grada još uvijek je itekako prisutan.

 

Kustosica Lucija Vuković

1.6.2020.