Dubrovački muzeji

 
Predstavljamo predmete iz fundusa Kulturno-povijesnog muzeja

U Zbirci metala čuvaju se 34 srebrna votiva

U stalnom postavu Kulturno-povijesnog muzeja u Kneževu dvoru nalaze se i 34 srebrna votiva. Riječ je o zavjetnim pločicama različitih oblika i podrijetla, nastalim u 18. i 19. stoljeću.

„Votiv“ (prema lat. votum- zavjet, želja; votivus - zavjetan) je riječ koja označava manji predmet oblikovan od voska, drva i plemenitih kovina zlata i srebra, dok je izraz „ex voto suspecto“, koji u prijevodu znači „u skladu s učinjenim zavjetom“, preuzet od Rimljana kao oznaka za zavjetne darove.

Ovo su predmeti koji se svojim simboličkim, asocijativnim ili konvencionalnim oblikom vežu za darivanja i zahvale. Nastaju na području susreta pučkog i službenog, etnološkog i teološkog, medicinskog i antropološkog te nam svjedoče o vjerskoj, kulturnoj i društvenoj prošlosti minulih razdoblja i naraštaja. Oni su posrednik između želja i molbi vjernika i božanskih sila kojima su upućeni.

Težnja k zdravlju jedna je od osnovnih preokupacija čovjeka i ova pojava darivanja votivnih darova prati ljudsko društvo od davnina. U povijesti ljudskog roda to je običaj koji je uglavnom bio vezan za zdravstvene tegobe ili kao zahvala na primljenom zdravlju. Povezan je s homeopatskom magijom, po kojoj slično proizvodi slično, a djeluje preko oblika darovanog predmeta. Predmet koji se dariva često predstavlja oboljeli dio tijela. Poklanjanjem votiva koji predstavlja zamjenu stvarnog, oboljelog dijela tijela, očekuje se da se ono izliječi.

Votivi iz Zbirke metala našega Kulturno-povijesnog muzeja spadaju u predmete umjetničke vrijednosti jer imaju kulturno-povijesno značenje. Oni nam svjedoče o tradiciji, ukusu i društvenom statusu onih koji su ih darivali, a kao segment kulturnog nasljeđa, svjedoče nam o društvenim odnosima, utjecajima te materijalnim i duhovnim odrednicama u kojima su nastajali i sačuvali se do danas. S gledišta votivne likovnosti, naše muzejske primjerke, možemo uvrstiti u jadransku tradicijsku baštinu koja pripada mediteranskom kulturnom podneblju. Po stilskim značajkama i rijetkim žigovima koji su utisnuti na njima, možemo utvrditi da su nastali tijekom 18. i 19. stoljeća. Prema temeljnom obliku, nosećem motivu i dodatnoj dekoraciji kao i izvedbenoj tehnici, oni su antropomorfni (ljudska figura i pojedini dijelovi tijela), te sakralni (svetački likovi, Krist, Bogorodica, srca).

Izrada srebrnih zavjetnih pločica tijekom druge polovice 19. stoljeća opada. Posljedica toga je početak serijske proizvodnje, koja je bila štetna utoliko što se je iznimno brza proizvodnja koncentrirala na jedva desetak beskonačno ponavljanih i monotonih elemenata bez umjetničke vrijednosti. Početkom 20. stoljeća zavjetni darovi nestaju u obliku na koji smo navikli u ranijim razdobljima, ali to nije kraj navedene tradicije na našim prostorima.

Danas čovjek, zbog svoje pobožnosti i vlastitog identiteta, nastavlja zavjetno darivanje u smislu žrtve ili zahvale, ali u nekoj potpuno novoj formi prilagođenoj potrebama vremena.

Dubrovački muzeji su 2014. godine izdali katalog „Votivi“ te su javnosti predstavili predmete iz navedene zbirke Kulturno-povijesnog muzeja.

 

Muzejska savjetnica Ljiljana Ivušić

21.5.2020.