Dubrovački muzeji

 
Uz godišnjicu rođenja poznatog Dubrovčanina

Portreti Ruđera Boškovića čuvaju se u zbirkama slikarstva i grafike Kulturno-povijesnog muzeja

Ruđer Bošković (Dubrovnik, 1711. - Milano, 1787.) bio je jedan od najvećih matematičara, fizičara i astronoma svoga vremena. Vrsna je istraživačka dostignuća ostvario u filozofiji, geodeziji, konstrukciji instrumenata, hidrotehnici i meteorologiji. Zanimao se za arheologiju te građevinsku statiku radeći nacrt za popravak kupole Sv. Petra u Rimu. Školovao se i djelovao u Rimu, a u znanstvene i diplomatske svrhe proputovao je velik dio Europe. Do ukidanja isusovačkog reda bio je njegov član, a do kraja života radio je na zvjezdarnici u Milanu.

Poznato je da se Ruđer Bošković, jednako kao i stari Dubrovčani, za života dao portretirati. Portreti uglednika nastajali su i nakon njihove smrti, a izrađivane su i brojne kopije ranijih portreta. U zbirkama slikarstva i grafike Kulturno-povijesnog muzeja čuva se više portreta Ruđera Boškovića, od kojih izdvajamo dva. Vjerojatno najpoznatiji portret Ruđera Boškovića, koji je doživio najviše kopija i reprodukcija, onaj je engleskog slikara Roberta Edge Pinea (London, 1730.-Philadelphia, 1788.). Nastao je u Londonu 1760. godine prilikom Boškovićevog sedmomjesečnog boravka u Engleskoj. Bošković je portretiran kao četrdesetdevetogodišnjak u civilnom odijelu, s kravatom i manšetama te vlasuljom. Sudeći po Ruđerovom pismu upućenom bratu Bartolu, istodobno su nastale dvije kopije ove slike. Jedna od kopija bila je izložena u samostanu Male Braće u Dubrovniku do 1972. godine, kada je ukradena. Za vrijeme svog boravka u Dubrovniku 1940. godine, kopirao ju je hrvatski slikar Frano Šimunović (Dicmo, 1908.-Zagreb, 1995.). U ovom razdoblju Šimunović izrađuje više kopija starih portreta uz mnoge studije u prirodi. Šimunovićev Portret Ruđera Boškovića danas je izložen u stalnom postavu Kulturno-povijesnog muzeja u Kneževu dvoru među portretima uglednih Dubrovčana.

Godine 1841. dubrovački tiskar i knjižar Petar Frano Martecchini (Dubrovnik, 1806. – Dubrovnik, 1900.) priredio je i tiskao izdanje „Galleria di Ragusei illustri“ („Galerija slavnih Dubrovčana“). Predstavio je litografske portrete uglednih Dubrovčana koji su pratili njihove životopise. Raniji portreti glasovitih Dubrovčana, koji su se nalazili u privatnim i samostanskim zbirkama, poslužili su Martecchiniju kao predlošci za crteže koje je sam izradio, a na litografski kamen ih je prenio Antonio Nardello te su otisnute u Veneciji. Izvorni Martecchinijevi crteži, koji potječu iz obiteljske ostavštine, čuvaju se danas u dubrovačkom muzeju. Martecchini je za svoje izdanje priredio dva tipa Boškovićevog portreta. Onaj koji je objavljen, nastao je prema predlošku iz franjevačkog samostana, no sačuvan je i crtež za neobjavljeni portret kojeg donosimo na fotografiji. Izrađen je po portretu Ruđera Boškovića klasicističkog slikara Carmella Reggia (Palermo, ?. - Dubrovnik, 1812.). Godine 1802., prema ranijim slikama u vlasništvu njihovih nasljednika,  Carmello Reggio je naslikao niz portreta glasovitih Dubrovčana za biblioteku braće Luke i Vlaha Stullija. Reggiov portret Ruđera Boškovića izrađen je po onom koji se danas nalazi u zbirci Muzeja Srpske pravoslavne crkvene općine u Dubrovniku. Portret se nekad nalazio u vlasništvu obitelji Bettera, od koje je Martecchini dobio odobrenje da ga može prenijeti u litografiju, no njegov crtež je sličniji kopiji Carmella Reggia. 

Dubrovački muzeji su 2011. godine realizirali izložbu pod nazivom “Ruđer Bošković ponovno u rodnom Dubrovniku: Hrvatska slavi svoga genija povodom 300. obljetnice rođenja”. Izložba je od 18. svibnja do 18. listopada bila postavljena u Kneževu dvoru i zabilježila je preko 204 tisuće posjetitelja. U prilagođenom obliku i pod nazivom „Ruđer Bošković: iz Dubrovnika Svijetu“ izložba je u prosincu 2011. godine gostovala u UNESCO-ovom sjedištu u Parizu, a u travnju u gradu-prijatelju Dubrovnika Rueil-Malmaisonu. Za organizaciju sveobuhvatne izložbe o poznatom Dubrovčaninu, Dubrovački muzeji su dobili i nagradu Hrvatskog muzejskog društva (HMD) za najbolji izložbeni projekt u državi u 2011. godini. Izložba je realizirana u suradnji s Državnim arhivom u Dubrovniku i Dubrovačkim knjižnicama, odakle je pristigao najveći dio izložbene građe. No, vrijednu građu za veliku izložbu posvećenu Boškoviću je posudilo još 9 hrvatskih institucija i to:  Zavod za povijesne znanosti HAZU, Muzej i zbirka Baltazara Bogišića u Cavtatu, Dubrovačka biskupija, Samostan Sigurata, Franjevački samostan Male braće, Srpska pravoslavna općina u Dubrovniku, Hrvatska nacionalna i sveučilišna knjižnica, Znanstvena knjižnica Juraj Habdelić Filozofskog fakulteta Družbe Isusove te Hrvatski povijesni muzej.

 

Kustosica Lucija Vuković

 

18.5.2020.