Dubrovački muzeji

 
Predstavljamo predmete iz fundusa Arheološkog muzeja

Renesansno posuđe s ljubavnim prizorima

U Zbirci kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog keramičkog i staklenog materijala  Arheološkog muzeja, čuva se posuđe s tzv. ljubavnim prizorima (amatorio) koje se poklanjalo voljenoj osobi prilikom zaruka ili svadbe.

Radi se o renesansnom posuđu s graviranom dekoracijom (graffita rinascimentale canonica), koje započinje svoj uspon u posljednjoj četvrtini 15. stoljeća, a proizvodilo se sve do sredine narednoga stoljeća. Inače, Italija je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse doživjela najveći izraz kroz nove, autonomne i ekspresivne teme koje su odražavale subjektivizam i individualizam svakog umjetnika.

I keramičarske radionice su, pod utjecajem umjetničkih djela iz drugih grana umjetnosti, kreirale nove dekorativne teme, novi kolorit i razvijale nove oblike posuđa. Na tanjurima, zdjelicama i vrčevima gravirana su poprsja (abusto-ritrato) voljene osobe u profilu. Žene “ljepotice” (bella) su odjevene u raskošnu odjeću po onodobnoj modi koja ukazuje na njihov visoki društveni položaj, a frizure su im obogaćene koprenom, mrežicom ili upletenim vrpcama.

Naglasak kod mladića takđer je na frizuri s urednom kosom koja viri ispod kape. Istoga značenja su i motivi životinja, najčešće zeca (kunića), jelena ili srne, konja, psa i jednoroga koji simboliziraju bračne vrline: plodnost, vjernost, čistoću i krotkost. Aluzija ljubavi je plamteće i probodeno srce, srce u ruci ili dvije ruke. Glavni prizor je zatvoren unutar kružnog medaljona sa skrovitim vrtom (hortus conclusus), omeđenim ogradom od pruća te lisnatim ili ogoljelim stablima sa strane koji simboliziraju život i prolaznost. Prateći elementi su ruže za sreću, a ponekad i natpis s imenima ili porukama koje veličaju ljubav i ljepotu. Teži se perspektivi pa je pozadina crteža ispunjena točkicama pomoću kotačića (rotellatura). Prikazi su uokvireni izlomljenom vrpcom (nastro spezzato) ili stiliziranim vijencem (robbiana) te obojeni željeznožutom i bakrenozelenom, rjeđe manganskoljubičastom, koja je početkom 16. stoljeća bila zamijenjena kobaltnoplavom. Odlike renesansnog posuđa ljubavnih tema ilustriraju i dubrovački nalazi sa ženskim i muškim poprsjima te oni sa simbolima kao što su rekonstruirana duboka zdjela (bacino) s plamtećim srcem, obojena rijetkom manganskoljubičastom bojom te tanjur sa zecom ili kunićem.

viša kustosica Liljana Kovačić, voditeljica Arheološkog muzeja

6.5.2020.