Još jedan predmet iz antičke zbirke, stigao je u Dubrovnik također s Cipra. Riječ je o keramičkoj svjetiljci uljanici iz kasnoantičkog doba. Kako su nađeni primjerci s prigodnim natpisima i dobrim željama, svjetiljke su čest nalaz na antičkim lokalitetima jer su korištene u svakidašnjem životu, pri religijskim svečanostima, pogrebnim obredima, kao prilog u grobovima, kao dar božanstvima ili kao novogodišnji dar. Izrađivale su se od keramike, bronce, plemenitih metala, alabastera i stakla. Prema Klementu Aleksandrijskom (2. st. po Kristu), njihov izum dugujemo Egipćanima. Prve keramičke svjetiljke, upotrebljavane na širem prostoru Sredozemlja, pripisuje se Feničanima. Oblikovale su se slobodnom rukom, pomoću lončarskog kola i dvodijelnog kalupa koji je omogućio masovnu proizvodnju i velike kreativne mogućnosti. Na Sredozemlju se kao gorivo najviše koristilo maslinovo ulje, a stijenj se izrađivao od životinjskih ili biljnih vlakana.
Ova uljanica ovalnog oblika s nosom inkorporiranim u tijelo je autentični ciparski model. Disk i rame su reljefno dekorirani, palminom grančicom i cvjetnim granama mirte. Na disku s dva otvora je paradni konj sa svečanim oglavljem i trostrukim ovratnikom. Motiv se interpretira kao prikaz pobjednika u konjičkoj utrci ili kao kršćanski simbol pobjede nad zemaljskim i nade u vječni život. Većina ovakvih svjetiljki nađena je na Cipru i datiraju se na osnovu nalaza iz stratuma koji se vezuju uz potres iz 365. godine. Neke su nosile ime majstora koji ih je izradio pa su tako identificirani potpisi majstora Sphyridon i Eutychesa, no veliki dio njih nije potpisan.
Viša kustosica Liljana Kovačić, voditeljica Arheološkog muzeja