Pučka pobožnost za blagdan Velike Gospe na otoku Mljetu podrazumijevala je hodočašće stanovnika iz najudaljenijih sela, procesiju oko crkve i darivanje Gospe. Naime, mljetski benediktinski samostan sagrađen je između 1177. i 1198. godine, nakon što je 1151. zahumski knez Desa otočić na Velikom jezeru darovao poveljom benediktincima iz Monte Gargana. U sklopu samostana sagrađena je crkva sv. Marije u stilu romanike koja je kroz stoljeća postala zavjetna crkva za cijeli otok Mljet.
Žene su se često zavjetovale Djevici Mariji i utjecale se u njenu zaštitu u teškim vremenima ratova, bolesti ili u želji za porodom. Darovale su Gospi ono najvrednije što su imale u svom vlasništvu - zaručnički i vjenčani nakit. Kolika je bila vjera u Gospinu pomoć i zagovor, osobito mljetskih žena, može se vidjeti na fotografiji akademika Branimira Gušića iz 1927. godine. Ona svjedoči o velikom broju votivnog nakita koji visi na gotičkom okovu Bogorodice od Jezera s kraja 14. stoljeća. Uočavaju se kolarini s „peružinima“ i „senjalima“, koraljne ogrlice, zlatni prsteni „zmijari“ i „sedlari“, ženske trostruke naušnice „gradaši“ i djevojački „vrećini s baloticom“. Sve su to primjerci tradicijskog nakita koje su Mljećke nosile uz starinsko ruho i time pokazivale svoj socijalni, ekonomski i bračni status.
Nekoliko primjeraka takvog votivnog nakita čuva se u fundusu Etnografskog muzeja u Dubrovniku. U stalnom postavu izložene su dvije ogrlice „kolarini“, dva prstena „zmijara“ i „sedlar“, tradicijski nakit koji se nosio uz svečanu žensku nošnju s otoka Mljeta. Nakit pripada Zbirci narodnih nošnji Mljeta, Lastova i Pelješca, a otkupljen je 1962. godine kao dio votivnog nakita iz sela Korita, Maranovića i iz Babinog Polja. Prepoznavši kulturno-povijesnu vrijednost zavjetnog nakita koji je ponuđen na prodaju, da bi se mogao popraviti krov crkve sv. Petra i Pavla u Babinom Polju koji je oštećen u požaru, za Etnografski muzej otkupila ga je Općina Dubrovnik.
Muzejski primjerci „kolarina“ sastoje se od šest nizova od po četiri valjkasta koralja, koje razdvaja narebrena bočica od legure srebrenog lima. U raskošnijoj varijanti „kolarini“ su imali zlatna zrna filigranske „peružine“. Nakit u kombinaciji koralja i zlata često se nosio za vrijeme Dubrovačke Republike.
Koralji su se vadili u podmorju Mljeta, a kasnije su prodavani dubrovačkim zlatarima. Na takvoj ogrlici obično je visio barokni križ ili privjesak u formi srca.
Viša kustosica Branka Hajdić