Zbirka oružja sadržava gotovo tri stotine predmeta od kojih je najveći dio tijekom stoljeća bio u uporabi na području Dubrovačke Republike, dok je manji dio iz vojničkoga arsenala Habsburške Monarhije te Kraljevine SHS. U Dubrovniku su se proizvodile razne vrste oružja, a već u 14. stoljeću postojali su majstori za izradbu oklopa, štitova, mačeva, lukova i samostrijela. Najpoznatije je djelovanje Ivana Krstitelja Rabljanina, koji je od 1505. godine u službi Dubrovačke Republike radio kao glavni ljevač zvona i topova. U kriznim vremenima kad se pojačavala priprema za obranu od mogućih napada oružje se i uvozilo, najviše iz Italije i Njemačke, a od 18. stoljeća dolazi do povećanog uvoza orijentalnog oružja koje je nastalo u balkanskim radionicama. Iz tog razloga najveći dio Zbirke čini upravo oružje iz navedenih zemalja.
Oružje iz Zbirke, koje datira od 15. do sredine 20. stoljeća, može se podijeliti na napadačko i obrambeno oružje prema namjeni, odnosno na hladno i vatreno oružje prema tehničkim svojstvima. Od hladnog oružja posebno se ističu helebarde, paradni i žalobni mačevi, te jatagani, a od vatrenog oružja spingarda, taras, topovi izrađeni u Dubrovniku i puške (kukače, fitiljače, bedemske puške paljenja na kremen). Obrambeno oružje zastupljeno je manjim brojem predmeta poput kaciga, prsnog oklopa, verižaste košulje i rukavica, no posebno se ističu šiljci koji su služili za usporavanje ili zaustavljanje napredovanja neprijatelja.