Odlukom Muzejskog savjeta Hrvatske 1977. godine, Dubrovački muzeji su dobili Zbirku ikona, koja je do tada bila u posjedu Umjetničke galerije Dubrovnik. Zbirka sadržava više od dvije stotine vrijednih djela ikonopisnog slikarstva, nastalih u razdoblju od 16. do 19. stoljeća, i odražava heterogenost stilskog razvoja ove vrste religijskog slikarstva, što je uočljivo u prepletanju utjecaja bizantskog ikonopisa i zapadnjačkih refleksija.

Djela domaće produkcije nastala su uglavnom pod utjecajem istočnih uzora i italo-kretskog ikonopisa. Tu su i djela iz radionica ruskog ikonopisa koja su se uglavnom zasnivala na serijskoj produkciji. Jedan njezin dio, koji čini manju, ali vrijednu cjelinu, jesu ikone bokokotorske ikonopisne škole, s kraja 17. do sredine 19. stoljeća. Važnost te autohtone slikarske škole je u tome što je ona posljednja faza kasnobizantskoga slikarstva na jednom području u određenome razdoblju.