Na pučini između Cavtata i Molunta potopljena je 18. srpnja 1915. oklopna krstarica talijanske kraljevske ratne mornarice „Giuseppe Garibaldi“.
U Zbirci razglednica Kulturno-povijesnog muzeja u Kneževu dvoru čuvaju se dvije crno-bijele razglednice koje prikazuju ratnu oklopnu krstaricu (Regia Nave) „Giuseppe Garibaldi“, i to na ulazu u luku grada Taranto, južna Italija, te na pučini.
Kada je Prvi svjetski rat počeo, Italija se 3. kolovoza 1914. proglasila neutralnom, iako je bila članica Trojnog saveza. Tek se nakon potpisivanja Londonskog ugovora (26. travnja 1915.), odnosno za volju teritorijalnih ustupaka odlučila pridružiti silama Antante i stupiti u rat protiv Austro-Ugarske Monarhije 23. svibnja 1915., Osmanskog Carstva 21. kolovoza 1915., Bugarske 19. listopada 1915. i naposlijetku Njemačke 28. kolovoza 1916. Tim su ugovorom sile Antante obećale Italiji Južni Tirol i dijelove istočne obale Jadrana (Goricu i Gradišku, Trst, Istru, otoke Cres, Rab, dio Dalmacije do rta Ploče između Šibenika i Splita s najvećim brojem dalmatinskih otoka i Valonu u Albaniji), kao i sudjelovanje u podjeli njemačkih i turskih posjeda izvan Europe. Uzaludan je bio i Supilov angažman protiv talijanskih zahtjeva na istočnu obalu Jadrana, jer se nije uspjelo onemogućiti spomenuto sklapanje tajnog Londonskog ugovora. Talijanska vlada nije naišla na otpor u svojoj nakani da okupira krajeve obećane Londonskim ugovorom. U prilog joj je išlo i neriješeno pitanje priznanja Slovenaca, Hrvata i Srba kao savezničkog naroda Austro-Ugarske Monarhije.
Njezine prve značajnije akcije prema dubrovačkoj obali započele su 1. lipnja 1915. kada iz luka Brindisi i Taranto pod zapovjedništvom kontraadmirala Milla isplovljavaju četiri krstarice, dvanaest razarača, četiri oklopna krstaša i jedanaest podmornica. Krstarice su gađale pojedine svjetionike i mjesta koja su držali potencijalnim izvidničkim postajama. Iz tog su razloga ponovno 5. lipnja pokrenuli akciju u kojoj se s krstarice „Quarto“ i četiri razarača pucalo na kabelsku kućicu na Sobri, te svjetionike na Sv. Andriji, Olipi, Palagruži, Sušcu, Lastovu i Glavatu. S oklopnih krstaša „Giuseppe Garibaldi“, „Varese“, „Francisco Feruccio“ i „Vittorio Pisani“, koji su došli na oko 1500 m ispred Cavtata, otvorena je vatra na željezničku prugu, odnosno odsječak željezničke pruge Vojski do – Mihanići, koja je gađana sa sto osamdeset granata, ali bez veće štete. Sile Antante nastavljaju s akcijama i već 17. srpnja velika grupa ratnih brodova pod zapovjedništvom admirala Eugenija Trifarija kreće iz Brindisija prema dubrovačkom akvatoriju gdje su stigli u ranim jutarnjim satima 18. srpnja. Oklopni krstaši predvođeni Garibaldijem imali su zadaću ponovno bombardirati željezničku prugu poviše Cavtata (pruga koja je povezivala Boku kotorsku s Mostarom i Sarajevom). Primijećeni su na oko 3 milje južno od Molunta, te je na njih odmah poslana podmornica U-4 (klase Germania) carsko-kraljevske ratne mornarice (Kaiserlich – konigliche Kriegsmarine) pod zapovjedništvom poručnika Rudolfa Singulea.
Nakon kratkotrajne izmjene vatre, podmornica U-4 uspjela je s dva torpeda pogoditi oklopnog krstaša „Giuseppe Garibaldi“, koji je potonuo zajedno s 53 mornara, dok su prateći ratni brodovi spasili preostalih 578 članova posade i zapovjednika. Flota se povukla prema Italiji, a samo potapanje krstarice utjecalo je na daljnje odluke talijanske ratne mornarice koja više nije poduzimala veće pomorske operacije na Jadranu, pa tako i na dubrovačkom području.
Kustos Dino Lokas