Rana nastojanja Dubrovačke Republike prema novom Vlastitom časoslovu sv. Vlaha i novoj Vlastitoj misi sv. Vlaha mogu se u izvorima pratiti od 1687. do 1712. i opisuje ih sedam sljedećih koraka.
Da je Dubrovačka Republika od isusovca Benedikta Rogačića naručila nove tekstove časoslova i mise sv. Vlaha, prvi se pisani trag može pronaći u pismu dubrovačkih vlasti agentu Paolu Francescu Pierizziju 22. veljače 1687.: »Tražimo da o. Rogačić sastavi posebne himne, čitanja i molitve za vlastiti časoslov sv. Vlaha te vlastitu misu slavnoga mučenika sv. Vlaha našega Obranitelja.«
Nakon mjesec dana poslao je Rogačić dva pisma u rodni grad. U prvom pismu javlja dubrovačkim vlastima da je sastavio tri himna, molitvu i antifone te pripremio čitanja za časoslov sv. Vlaha, a da tek treba sastaviti misu sv. Vlaha.
U drugom pismu upućenom svom redovničkom subratu Rafu Tudiševiću, vicerektoru Dubrovačkoga kolegija, šalje novu inačicu svojih triju latinskih himana u čast sv. Vlaha, koju je dotjerao prema ranije mu upućenim Tudiševićevim primjedbama, ali i na mjestima gdje mu se činilo da se njegovi stihovi mogu poboljšati. U istom pismu on priznaje da se ne smatra osposobljenim za sastavljanje mise sv. Vlaha, dapače priželjkuje da se Tudišević ili netko drugi prihvati toga posla.
Nakon posvećenja dubrovačkoga nadbiskupa Giovannija Vincenza Lucchesinija u prosincu 1689. godine Knez i Vijećnici Dubrovačke Republike zamolili su novoga pastira da se, dok je još u Rimu, zauzme za odobrenje časoslova i mise sv. Vlaha, a on je do 11. veljače 1690. uspio postići prvu dopusnicu Sv. zbora za obrede: da se tri čitanja Honoréa Fabrija o životu i mučeništvu sv. Vlaha, odobrena za vatikansku baziliku sv. Petra 1672. godine, redovito čitaju na području Dubrovačke Republike i dubrovačke nadbiskupije te da se mogu tiskati.
U prvih dvanaest godina 18. stoljeća dubrovačke su vlasti izdale tri naloga da bi ishodile odobrenje časoslova i mise sv. Vlaha. Prvo su u veljači 1701. naredile Paolu Francescu Pierizziju, svom stalnom agentu u Rimu, neka pokuša postići da upravo posvećeni nadbiskup Tommaso Antonio Scotti podnese molbu ili izravno Papi ili Sv. zboru za obrede.
Potom su u veljači 1710. naložile Franu Volantiju, upravo izabranom biskupu stonskom, da se u Rimu sastane s o. Rogačićem i od njega pokuša dobiti cjelovite tekstove časoslova i mise sv. Vlaha u svrhu odobrenja u Sv. zboru za obrede. Nadajući se skorom službenom odobrenju, tom su prilikom odredile da se o trošku Republike tiska 100 primjeraka odobrenih liturgijskih tekstova u nekoga rimskoga tiskara. Ali Volanti od Rogačića nije uspio dobiti dovršene tekstove časoslova i mise sv. Vlaha.
Napokon, kad se Marin Marinov Caboga, posebni izaslanik Dubrovačke Republike pri Sv. Stolici, u listopadu 1712. sastao s o. Rogačićem, uspio je napokon od njega dobiti tekstove časoslova i mise sv. Vlaha, a naklada priželjkivanoga liturgijskoga priručnika tom je prilikom udvostručena. Zalaganjem kardinala Francesca Barberinija Mlađega, Caboga je za nekoliko dana primljen u audijenciju kod pape Klementa XI. kojem je uručio Memoriale s Rogačićevim tekstovima mise i časoslova sv. Vlaha. Na toj je audijenciji Papa izjavio da će nakon čitanja Rogačićevih tekstova dubrovačku molbu proslijediti Sv. zboru za obrede radi odobrenja, a za službenoga izvjestitelja dubrovačkoga podneska odredio je kardinala Francesca Barberinija Mlađega, kardinala zaštitnika Dubrovačke Republike.
Koncepcija izložbenog projekta: Ivona Michl
Autori izložbe: Ivica Martinović i Ivona Michl
Likovni postav: Ivona Michl
Tehnički postav: Pasko Burin, Željko Ćatić, Mišo Kukuruzović, Mišo Lečić, Mario Violić
Restauratorsko-preparatorski radovi: Željko Ćatić, Josipa Marić, Katija Maškarić, Sanja Pujo
Posuditelji: Arhiv Dubrovačke biskupije, Arhiv i Knjižnica franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku, Državni arhiv u Dubrovniku i Znanstvena knjižnica Dubrovnik
Izložba je realizirana uz potporu Grada Dubrovnika.