Festival uskrsnih tradicija Penga tematizira, afirmira i predstavlja elemente bogate nematerijalne kulturne baštine Dubrovnika i okolice, Dalmacije i Hrvatske, a koji se vezuju uz proslavu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, kao i početka proljeća. Domaći i strani posjetitelji se kroz brojna izlaganja, prezentacije, nastupe, kreativne i edukativne radionice, natjecanja i izložbe u muzejskim i javnim prostorima mogu izravno upoznati s fenomenima, znanjima, umijećima izrade i drugim oblicima nematerijalne kulturne baštine, kao i njihovim nosiocima. Cilj je festivala ukazati na vrijedne i pomalo zanemarene oblike duhovne baštine koja čini neodvojivi dio našeg identiteta i jedinstveni je znak naše prepoznatljivosti u europskom kulturnom kontekstu. Organizatori festivala su Dubrovački muzeji, Grad Dubrovnik i Turistička zajednica grada Dubrovnika.
Čuvari uskrsnih tradicija
Josip Cugovčan rođen je 28. veljače 1955. u Podravskim Sesvetama. Tehniku tradicijskog ukrašavanja podravskih pisanica batik-tehnikom, odnosno nanošenjem pčelinjeg voska, usvojio je 1973. god. od očeve tetke Ane Halusek (rođ. Derežić 1899. god.), dok je tehniku ukrašavanja pisanica biljkom sitinom ili setincem naučio od Jele Birovčec (rođ. Kovačić 1936. god.). Tradicijske pisanice Podravskih Sesveta boje se u četiri boje - bijela podloga, žuta, crvena i crna, počevši od najsvjetlije do najtamnije. U mjestima Molve i Novigrad Podravski pisanice se boje u tri boje. Ukrasi na pisanicama nekada su se izvodili pisaljkom, drvenim štapićem s umetnutom srmenom žicom, koja se koristila kod izrade ženskih kapica - poculica - a danas se u pisaljku umeće tanka bakrena žica. Osim florealnih motiva, koji su najčešći, crtaju se i srca te pišu poruke ili stihovi iz podravskih narodnih pjesama. Tehnika ukrašavanja podravskih pisanica zaštićena je kao nematerijalno kulturno dobro RH. Za razliku od pisanica ukrašenih batik-tehnikom, tj. voskom, ukrašavanje setincem izvodilo se na ispuhanom jajetu, i to tako da su se prvo uz pomoć brašna i vode lijepili ustrišci ili tekstilne krpice, dok bi se linije između krpica zapunjale setincem. Ukrašavanje vunicom i setincem uskršnja je tradicija i područja Bilogore. Cugovčan je, slijedeći tradicijsku potku, razvio i vlastiti način ukrašavanja samo biljkom setinec. Uz spomenute tehnike u Podravini je zabilježena i tradicijska tehnika struganja bojenog jajeta britvicom, nožićem ili iglom, tzv. grecanje (Pitomača, Novigrad Podravski, Đurđevac i okolica Koprivnice). Josip Cugovčan veliki je zaljubljenik u tradicijsku kulturu i vlasnik Etnografske zbirke Josip Cugovčan. Sa svojim pisanicama sudjelovao je na brojnim domaćim i inozemnim izložbama, aktivno sudjelovao i vodio folklorne skupine izvornog folklora, među kojima treba istaknuti Hrvatsko folklorno društvo Sesvečice. Slobodni je umjetnik, slikar naive, blizak Hlebinskoj školi, a svoje radove izlagao je u Hrvatskoj i inozemstvu.
Mario Kiš rođen je 13. srpnja 1986. u Bogdanovcima. Tehniku svilopisa i vezenih jaja naučio je od svoje bake Mande Anokić (rođ. Šimić 1933.). Tradicija svilopisa zabilježena je na prijelazu iz 19. u 20. st. na području Slavonije i Srijema (Bogdanovci, Nuštar, Tovarnik, Ilača, okolica Đakova, Gibaraci Kukujevci) i Baranje (Baranjsko Petrovo Selo, Draž, Gajić) gdje je ista tehnika poznata i pod nazivima šarana jaja voskom i jaja u tintoblaju. Pisanice izrađene batik-tehnikom odnosno svilopisom umaču se u tri do četiri boje počevši od svijetle prema tamnijoj. Na bijelom jajetu šara se rastopljenim voskom s kolomasti, a ukrašavanje se izvodi kiščicom, štapićem s metalnim savijenim perom u koji se umeće svila omotana koncem. Svako dodatno ukrašavanje odnosno popunjavanje motiva voskom na novoj boji naziv se tropanje. Otapanjem voska na jajetu, približenom vrućoj plohi štednjaka, te brisanjem krpom ostaje vidljiv ukras u određenoj boji. Bili svilopis karakterističan je po tome što se prvo mora bojiti jaje pa zatim šarati voskom u više boja te se na kraju čitavo jaje ispere octom. Nakon što se boja skine, sve što je pod voskom ostane u boji. Motivi su vegetabilni i florealni, svastike, svrci, žirovi, grabljice i ptice. Tehnika vezenja, zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro RH, izvodi se na ispuhanom jajetu tako da se prvo napravi mreža ili osnova koncem, a zatim se pamučnim koncima ili svilom u boji potpliče, čime se stvara motiv romba. Takva jaja dodatno se ukrašavaju šljokicama i zrnjem. Vezena jaja baština su istočne Slavonije i Srijema (Bogdanovci, Nuštar, Tovarnik, okolica Đakova i Gibarac). Mario Kiš čuvar je i obnovitelj tradicijske baštine Bogdanovaca koja je bila potpuno devastirana u Domovinskom ratu. Poznati je tkalac i predsjednik KUD-a Seljačka sloga Bogdanovci utemeljenog 1936. godine.
Vinko Babić rođen je 21. siječnja 1989. u Zagrebu, a odrastao je i živi u Gradištu. Tehniku šaranjatikvica, ukrašavanja dušičnom kiselinom, šatvosiranjem, naučio je od očeve tetke Eve Peratović (rođ. Varnica 1934.) te je uz Gradski muzej Županja nositelj umijeća izrade ovog nematerijalnog kulturnog dobra RH. Šaranje jaja šatvosiranjem tradicijska je tehnika koja je bila zastupljena na širokom području Šokadije, tj. nekadašnje Vojne krajine od Slavonskog Broda, Đakova, Vinkovaca prema Srijemskoj Mitrovici. S obrtima koji su dolazili iz srednje Europe, Austrije i Njemačke, ukrašavanje predmeta dušičnom kiselinom stiglo je i u Slavoniju, pa se pretpostavlja da se već krajem 19. st. počelo sa šatvosiranjem jaja. Za razliku od šatvosiranja kod šaranja tikvica, gdje bezbojna dušična kiselina daje crvenkastosmeđu boju ukrasa, na obojenim jajima u lukovini ona skida boju, pri čemu ukras ostaje u prirodnoj boji ljuske jajeta. Osim u lukovini, jaja su se bojila u koprivi i kupusu. Ukrasi poput florealnih ili vegetabilnih motiva, cik-cak linija i kružnica izvodili su se štapićem od metljice, a danas se iz praktičnih razlog koristi drvenom olovkom jer daje tanku liniju ukrasa. Vinko je ustrajni čuvar zavičajne baštine i umjetnički voditelj KUD-a Seljačka sloga Gradište osnovanog 1923. te svira nekoliko tradicijskih instrumenata, a njegove tikvice pronašle su svoje mjesto kod pape u Vatikanu te u domu japanske carske obitelji.
Jagoda Konjuh (rođ. Brbora) rođena je 4. travnja 1962. u Čepikućama, a živi u Dolima. Šarati jaja, odnosno pengati počela je s osam godina, a penganju su je naučile njezina baka Mare Brbora (rođ. Marlais 1891.) i Mare Brbora (rođ. Miletić) iz Točionika. Jagoda se koristi kombiniranim načinom penganja u kojem upotrebljavabakljačicu, glavičastu iglu zabodenu u štapić, i penicu, odnosno pisaće pero. Ugrijanim pčelinjim voskom u posebnoj posudici šara ukrase po sirovom jajetu koje zatim odlaže u pripremljenu hladnu boju - mast - koju stavlja na vatru te ih nakon pet minuta vadi i uklanja zaostali vosak. Za bojenje, tj. mašćenje jaja koristi se anilinskim bojama za tekstil, tzv. kartelama, odnosno kombinacijom bordo i turskom nijansom crvene boje, ali boji i u prirodnu boju dobivenu od korijena broća. Nakon što je osnovni ukras izveden glavičastom iglom, dodatno ga ukrašava i popunjava uz pomoć penice kojom piše i različite stihove i poruke. Njezin rukopis i minuciozno izveden motiv odaju mirnu i preciznu ruku, veliki talent za detalje te poštivanje tradicijskih kanona. Jagoda čuva i njeguje tradicijsku kulturu svoga kraja, izrađuje nošnje Dubrovačkog primorja i predsjednica je Društva Baština Dubrovnik.
Zdenka Kraljić (rođ. Popović) rođena je 2. srpnja 1968. u Majkovima, a živi u Slanom. Prvo iskustvo penganja stekla je promatranjem svoje bake Ane Popović (rođ. Radić 1904. god. u Majkovima) koja je bila vrsna pengačica. Osim za vlastite potrebe, izrađivala je pengana jaja po narudžbi, ali ih je prodavala i na placi. Ane Popović za penganje se koristila grančicom sijerka i penicom, pisaćim perom koje je umakala u malenu mjedenu posudicu napunjenu pčelinjim voskom, koja je stajala u žaru, u loncu, u crnom kominu. Opengana svježa jaja stavljala je u lonac u kojem je kombinirala anilinske boje svjetlocrvenu i tamnocrvenu. Jaja su u boji ostajala do trenutka vrenja, kada bi se izmolilo Vjerovanje, te bi ih tada iznosila na hlađenje. Njezina unuka Zdenka Kraljić počela se sustavnije baviti penganjem nakon udaje i odlaska u Slano 1989. Tada je po sjećanju zabilježila i stare bakine mustre i poruke te, slijedeći kombinirani način penganja sijerkom i penicom, počela pengati za rodbinu, prijatelje i naručitelje. Nakon bakine smrti naslijedila je njezinu mjedenu posudicu i penicu nastavivši obiteljsku tradiciju. Zdenkin rukopis otkriva duboku ukorijenjenost u ustaljenim tradicijskim motivima.
Nina Smokvina (rođ. Bianchi) rođena je 22. siječnja 1967. god. u Dubrovniku, a živi u Slanom. Još kao dijete dobivala je na dar pengana jaja od svoje bake Anke Perajice iz Majkova. Pa iako baka nije sama pengala, već je naručivala jaja kod drugih žena iz Majkova, pengana jaja kod Nine su uvijek pobuđivala želju da i sama nauči tu tradicijsku tehniku. U Slanome se tada nisu pengala jaja, već su se samo mastila - bojila u crvenu mast - te su se nazivala kaluđeri. Bordo boja kaluđera dobivala se kombinacijom svjetlije i tamnije crvene boje, a ista se boja upotrebljavala i za pengana jaja. Nina je pengati počela 1990-ih, potaknuta radom svoje svekrve Nike Smokvine (rođ. Tomašević 1925. u Trnovi) koja je bila izvrsna pengačica. Ona se kod izrade osnovnog motiva koristila bakljačicom - glavičastom iglom zabodenom u grančicu loze, da bi ga zatim dodatno ukrašavala penicom, tj. perom. Nina je u svom radu preuzela penganje isključivo bakljačicom iscrtavajući mustre svog djetinjstva, među kojima je glavni motiv sunašca. Osim što penga za obitelj i prijatelje, Nina vodi i edukativne radionice u Udruzi Deša, kao i u školama Dubrovačkog primorja i okolice.
Impresum
Autor projekta i voditelj festivala: Ivica Kipre
Autor teksta: Ivica Kipre
Izdavač: Dubrovački muzeji
Za izdavača: dr. sc. Marija Šiša-Vivek
Grafičko oblikovanje: Studio Bonsenjo
Marketing i odnosi s javnošću: Marta Vukadin, Ana Prohaska Vlahinić
Tehnička služba: Pasko Burin, Mišo Lečić, Mišo Kukuruzović
Restaurator tehničar za drvo: Željko Ćatić
Lektura: Ivana Obradović
Prevoditelj: Mark Thomas
Tisak: Fotostar, Serraglli d. o. o.
Partneri: Grad Dubrovnik, Turistička zajednica grada Dubrovnika, Prirodoslovni muzej Dubrovnik
Naklada: 300 kom.
PROGRAM FESTIVALA
Četvrtak, 10. travnja 2025., 13.00 - 15.00 h, Etnografski muzej, žitnica Rupe
Pozdravna riječ, predstavljanje programa i sudionika festivala
Izlaganja i prezentacije:
Tradicija i simbolika penganih jaja Dubrovačkog primorja/Ivica Kipre/
Tradicijske tehnike ukrašavanja pisanica svilopisom i vezenjem na području istočne Hrvatske /Mario Kiš, Bogdanovci/
Tradicijske tehnike ukrašavanja pisanica voskom i biljkom setinec na području Podravine / Josip Cugovčan, Podravske Sesvete/
Tradicijska tehnika ukrašavanja pisanica šatvosiranjem na području Šokadije/ Vinko Babić, Gradište/
Četvrtak, 10. travnja 2025., 15.30 - 17.30 h, Etnografski muzej, žitnica Rupe
Radionice:
Izrada penganih jaja Dubrovačkog primorja/ Jagoda Konjuh, Doli/ Zdenka Kraljić, Slano / Nina Smokvina, Slano/
Izrada svilopisa i vezenih jaja na području istočne Slavonije/ Mario Kiš, Bogdanovci/
Izrada podravskih pisanica voskom i biljkom setinec/ Josip Cugovčan, Podravske Sesvete/
Izrada šaranih jaja šatvosiranjem / Vinko Babić, Gradište/
Petak, 11. travnja 2025., 10.00 - 12.00 h, Palača Sponza - trijem
Prezentacijske radionice:
Ukrašavanja pisanica vezenjem s područja istočne Slavonije/ Mario Kiš/
Ukrašavanja pisanica biljkom setinec na području Podravine/ Josip Cugovčan/
Izrada tradicijskih pomica poluotoka Pelješca/ Marina Filipović, Dubrovački muzeji/
Kreativna radionica za djecu:
Trupice i mustre za spretne male prste / Dubravka Tullio, Prirodoslovni muzej Dubrovnik/
Tradicijske uskršnje igre - Turnir na valje
Subota, 12. travnja 2025., Uskrs u Primorju, Mrčevo, 11.00 - 13.00 h
Ukrašavanje pisanica batik tehnikom - Baština koja povezuje
Radionica izrade svilopisa na području istočne Slavonije/ Mario Kiš, Bogdanovci/
Radionica izrade podravskih pisanica voskom u Podravini / Josip Cugovčan, Podravske Sesvete/
Radionica izrade pisanica šatvosiranjem kod Šokaca/ Vinko Babić, Gradište/
Natjecanje u izboru najljepše pisanice