Kako Vam možemo pomoći?

Dubrovački muzeji otkrili su vrijedne arheološke nalaze u špilji Crno jezero iznad Ponikava na Pelješcu, koji ukazuju na to da je špilja tijekom tisućljeća korištena kao ilirsko svetište, nekropola i staništa. Među najzanimljivijim nalazima su minijaturne grčke i lokalne posude korištene u ritualne svrhe, ulomak keramičke glave božanstva te ljudski ostaci iz različitih razdoblja. Arheološka istraživanja proveli su krajem svibnja i u prvoj polovici lipnja 2025. godine kustosi iz Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja, pod vodstvom kustosa Domagoja Perkića, a u timu su sudjelovali arheolozi Krešimir Grbavac i Paula Knego te restauratorica Sanja Pujo dok su vanjske suradnice bile arheologinja Karmen Butigan i speleologinja Nataša Cvitanović iz speleološkog kluba Ursus Spelaeus.

Špilja Crno jezero, duga 238 metara i duboka 94 metra, smještena je ispod velike prapovijesne kamene gomile na Ilinom brdu iznad Ponikava. Zbog svog dominantnog položaja špilja je kroz posljednjih četiri tisućljeća imala važnu ulogu u životima lokalnih zajednica. Tijekom istraživanja otvorene su dvije sonde ukupne površine oko 6 m², u kojima su otkriveni brojni vrijedni nalazi i spoznaje.

 U brončanom dobu, uglavnom tijekom 2. tisućljeća prije Krista, upotrebljavana je kao izvjesni oblik staništa: zbijeg uslijed konfliktnih razdoblja, vremenskih (ne)prilika ili kao sezonsko stanište. Nakon toga, krajem brončanog doba i početku željeznog doba, oko 9. do 6. st. pr. Kr. pojedini dijelovi špilje korišteni su kao nekropola, odnosno mjesto pokopavanja stanovnika izvjesne prapovijesne zajednice. O tome svjedoče ulomci ljudskih kostiju, posebice lubanja pronađenih u kamenom nasipu.

Intenzivno korištenje špilje, prije svega njenih ulaznih dijelova, bilo je u posljednjim stoljećima prvog tisućljeća prije Krista, kada se govori o ilirskim zajednicama koje nastanjuju ove prostore. Tada je špilja vjerojatno korištena kao izvjesno svetište, nešto slično kao Vilina špilja iznad izvora Omble ili Spila u Nakovani. Naime, u skrovitim i manje pristupačnim dijelovima špilje te ulaznom prostoru pronađeni su tragovi koji nas upućuju na takvu pretpostavku. Riječ je o većem broju minijaturnih posuda, uglavnom grčke, ali i lokalne provenijencije koje su obično ostavljane u svetištima kao votivni prilozi, odnosno darovi korišteni u okviru izvjesnog religioznog obreda i kulta.

Tu su i drugi ulomci grčkih posuda, najfinijih i najskupocjenijih posude tog vremena, u pravilu grčkog porijekla. Sve takve posude  služile su za čuvanje vina (amfore) ili ispijanje vina (razne vrste čaša). One nisu korištene u svakodnevnom životu Ilira nego su simbol bogatstva i moći tadašnje lokalne prapovijesne zajednice, koje su očigledno imali potrebu koristiti u nama nepoznatim ritualima (u kojima je vino sigurno imalo bitnu ulogu), ali i ostaviti kao poklon bogovima. Posebno je zanimljiv keramički ulomak glave, vjerojatno od izvjesnog grčkog božanstva. Sačuvane su samo kovrče od kose, no svakako je simptomatičan ulomak koji se obično nalazi u grčkim i ilirskim svetištima tog vremena.

Posljednje korištenje špilje utvrđeno je tek u kasnom srednjem vijeku, tj. 13. st. Tada je, istaknuo je voditelj istraživanja Domagoj Perkić, iz nama nepoznatih razloga, jedna ili više individua položena na površinu u dubljim, izuzetno teško dostupnim, dijelovima špilje. Uz takve skeletne ostatke nisu pronađeni bilo kakvi drugi arheološki nalazi, no radiokarbonska analiza pokazala je kako je riječ o upravo navedenom vremenu. Prije daljnjih analiza ne može se znati jesu li oni tu namjerno položeni kao pokojnici ili su u nesretnim okolnostima zapeli u dubini špilje iz koje se nisu mogli izvući. Iako su iskopavanja bila skromnog opsega, rezultati istraživanja značajno doprinose razumijevanju kontinuiteta naseljenosti, duhovne prakse i svakodnevnog života na Pelješcu kroz tisućljeća.