I ove godine nastavljena su arheološka istraživanja na poluotoku Pelješcu, na lokalitetima Nakovana i Zakotorac. U istraživanjima kojima koordinira Centar za prapovijesna istraživanja iz Zagreba, sudjelovali su i Dubrovački muzeji, Institut za arheologiju iz Zagreba, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Gradski muzej u Korčuli te Dolenjski muzej iz Slovenije.
Istraživanja na oba lokaliteta obuhvaćaju proučavanje prapovijesnih nekropola - groblja, prema sadašnjim spoznajama, uglavnom iz razdoblja s kraja 5. i kroz cijelo 4. st. pr. Kr.
U Nakovani se nastavilo s istraživanjima grobova u gomilama na položaju brda Zmijna. Samo ime brda govori o vrsti terena i vrlo čestim živućim stanovnicima krša – zmijama. Stoga ne treba čuditi kako su zmije u ilirskoj religiji zauzimale bitno mjesto i štovane kao čuvarice grobova. Na sreću istraživača nije bilo bliskih i neugodnih susreta. Unatoč činjenici da je većina gomila u Nakovani davno prije devastirana, moguće još u doba antike i okupacije od strane Rimljana u drugoj polovici 1. st. pr. Kr., preostali nalazi i njihov kontekst znatno obogaćuju spoznaje o pogrebnim običajima prapovijesnih zajednica željeznog doba. Tako je utvrđeno kako se ispod pojedinih grobova iz 4. st. pr. Kr. nalaze još stariji grobovi na koje su posložene kamene ploče kao dno novog groba. S obzirom na nedostatak nalaza u starijem – donjem grobu, za sada znamo samo njegov relativni kronološki odnos, a tek nakon provođenja radiokarbonskih analiza moći ćemo znati i točnije, apsolutno datiranje.
Od pokretnih nalaza, pored brojnih ulomaka keramičkih posuda grčke provenijencije, mogu se izdvojiti perle u obliku malih amforica izrađenih od srebra i stakla, kao dio neke veće ogrlice.
U Zakotorcu, na položaju Gomile, nastavilo se s istraživanjima grobova naknadno dodanih uz gomile. Upravo su takvi grobovi osnovna specifičnost ove nekropole, ne samo na Pelješcu nego i na cijeloj istočnojadranskoj obali, ali i šire. Ove godine istražene su tri takva groba, u potpunosti očuvana, s izuzetno bogatim grobnim prilozima, ostatcima nošnje, oružja, ali i tragova pogrebne gozbe. Ističe se više stotina jantarnih i staklenih perli, brojne ukrasne brončane igle i fibule, ponekad i po desetak njih na jednoj pokojnici ili pokojniku, razne brončane puce, privjesci, prstenje, narukvice i pojasne kopče. Tragovi pogrebne gozbe utvrđeni su na jednom grobu gdje su na ploče, s gornje strane groba, ostavljeni ulomci čaša za vino i manjih zdjelica. Dakle, nakon što su pokojnici pokopani, prekriveni pločama, očigledno su se odvijali izvjesni rituali gdje su posude razbijane, složene i u dijelovima ostavljene na vrhu groba.
S obzirom da je grob u potpunosti očuvan, ostaje pitanje gdje su preostali dijelovi posuda. Jesu li ih sa sobom odnijeli pojedinci koji su učestvovali u pogrebu i gozbi, gdje su ih i zašto pohranili, je li riječ samo o uspomeni ili predmetima koji su bili dio kulta pa imaju posebno, sveto značenje, možda nikada nećemo znati. Međutim, i sama činjenica da su ostavljane samo djelomično očuvane posude, već je nova i bitna spoznaja o pogrebnim ritualima prapovijesnih zajednica prije oko 2400 godina.
Uz voditelja istraživanja, dr. sc. Hrvoja Potrebicu, red. profesora, na istraživanjima su sudjelovali dr. sc. Domagoj Perkić kao zamjenik voditelja istraživanja te dr. sc. Marko Dizdar, dr. sc. Borut Križ i mag. archaeol. Marta Kalebota, Luka Bruketa i Miroslav Vuković. Nezaobilazna potpora je kao i uvijek pružena od strane Ivana Pamića, iz udruge Hrvatski dom Viganj i Općine Orebić.