• Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno
  • Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno

Kako Vam možemo pomoći?

Model jedrenjaka – parobroda na vijak iz 1861.

24.6.2020.

U fundusu dubrovačkog Pomorskog muzeja čuva se Model jedrenjaka-parobroda na vijak iz 1861. godine, kojeg je u Trstu izradio Ivan Kravić.

Dno drvenog trupa broda je, zajedno s vijkom na krmi, tamnosmeđe boje, a gornji dio trupa je crne boje. Vrh trupa i puna drvena ograda također su crne boje, osim jedne ispupčene linije zlatne boje. Ta se linija na krmi spaja s većim ornamentalnim zlatnim ukrasom koji okružuje krmene prozorčiće, njih deset, a na pramcu zlatna linija prelazi u pojas geometrijskog ukrasa pramca. Na trupu su mali okrugli otvori za odvod vode s palube. Duž ruba ograde broda je bijela pruga. Otprilike na sredini broda, s obje strane, nalazi se otvor na ogradi, odakle se spuštaju drvene pokretne ljestve do mora. Uz pramac je sa svake strane podignuto sidro, a uz ogradu je soha s koloturnikom za dizanje sidra. Pramac završava deblom kosnika. Sredinom broda i pri krmi, s obje strane, na sohama su podignuti bijeli duguljasti čamci za spašavanje, ukupno četiri, po dva sa svake strane. Uz prednje čamce sa svake strane nalaze se podignuti ferali pozicijskih svjetala. Brod ima tri jarbola i dimnjak. Jarboli su sastavljeni od dva debla, koja se nastavljaju jedan na drugoga. Glavni i prednji jarbol imaju po tri debla za križna jedra i po jedno deblo za sošno jedro, a krmeni jarbol ima deblo za sošnjaču. Svaki jarbol sa strane ima pripone. Dimnjak se diže sredinom broda: niži je od jarbola, uzak, bijele boje s crnim rubom, a uz njega je tanka cijev za odvod pare. Uz njega je uski, otvoreni kapetanski most, koji se proteže s jedne na drugu stranu broda i ima ogradu. S obje strane vode stube na palubu. Na pramcu je malo nadgrađe kaštela, na koji se također penje stubama s obje strane, a u njegovu se unutrašnjost ide kroz vrata na sredini. Kako je time povišena razina palube na pramcu, on ima još i metalnu ogradu. Nadgrađe na krmi nešto je niže i dulje, a do njega se također dolazi s par stuba s obje strane. U unutrašnjost se ulazi kroz vrata podignuta od razine nadgrađa. Pod krmom su se nalazili salon i slične prostorije, a kroz dvije kućice sa širokim prozorima na krmi, salon je dobivao svjetlost i visinu. Krma je također ograđena metalnom ogradom. Na njenom dnu je kolo kormila.

Na brodu su ukupno prikazane dvadeset i četiri ljudske figure. Na pramcu su četiri mornara u plavo-bijelim uniformama sa šeširima, a duž palube je još devet mornara pri raznim poslovima, uključujući kormilara i jednog mornara koji se penje uz pripone na glavnom jarbolu. Na kapetanskom mostu je kapetan s jednim putnikom, koji na glavi ima cilindar. Na krmi su tri grupice od devetero putnika, od kojih su tri žene u dugim haljinama. Na sošnjači pramčanog jarbola je austrijska zastava. Na vrhovima oba jarbola nalaze se austrijske signalne zastave. Brod je na salnicama za porinuće: u plitkom rebrastom kalupu od oblica, položen na dvije vodoravne grede koje završavaju kukama i poprječnim prečkama.

U kutu jedne vodoravne grede ukucana je mjedena pločica s imenom modelara: G. Kravich 1861. Model je položen na postamentu s visokim drvenim nogama.

Treba naglasiti kako je izrada modela brodova vrsta umjetnosti stara gotovo koliko i samo umijeće gradnje brodova. Najstariji modeli potječu iz razdoblja antičkog Egipta, Fenicije i Grčke, te pružaju stručnjacima vrijedne informacije o tehnologiji plovidbe i ekonomskoj važnosti pomorske trgovine. Srednjovjekovni modeli brodova, ponajprije europski, sačuvani su uglavnom u crkvama, gdje su bili korišteni u ceremonijama blagoslivljanja broda i njegovih putnika, kao i votivni zavjeti zahvale za uspješna putovanja. Također, modeli su imali i praktičnu svrhu u brodogradnji, kada je potencijalnim naručiteljima trebalo prikazati kako bi budući brod trebao izgledati budući da sve do 18. stoljeća nisu postojali nacrti prema kojima bi se brodovi gradili.

Prvi parobrodi javljaju se u drugoj polovini 18. stoljeća. Prvi komercijalno uspješan parobrod »Clermont« izradio je Robert Fulton 1807., a prvi parobrod koji je zaplovio Jadranom bila je »Carolina« iz 1818. godine, vlasništvo J. Allena. Povijesna prekretnica koju je parobrodarstvo izazvalo u svjetskoj pomorskoj plovidbi dodatno je došla do izražaja kad su se parobrodi, umjesto od drva, počeli graditi od željeza i čelika, a posebno kada su kotači na bokovima brodova zamijenjeni vijkom. Vijak je omogućio veću brzinu broda, ali i bolju stabilnost plovidbe. Zbog brojnih prednosti koje je parobrodarstvo imalo u usporedbi s plovidbom na jedra, parobrodi su sve više počeli potiskivati jedrenjake s glavnih putova svjetskog pomorskog prometa i trgovine. Otvaranje Sueskog kanala 1869. godine zapečatilo je sudbinu jedrenjaka, jer su parobrodi znatno skratili plovidbeni put između Zapada i Istoka, a jedrenjaci su nastavili ploviti dužim i težim putem oko Afrike.

Akvizicijom parobroda »Dubrovnik« 1880. i osnutkom »Dubrovačke parobrodarske plovidbe« 1892. godine započinje povijest dubrovačkog parobrodarstva.

 

Viša kustosica Ljerka Dunatov

Postanite naš korisnik!

Budite u tijeku s događanjima i novostima u muzeju.