Fundus Pomorskog muzeja u Dubrovniku obogaćen je 2013. godine novom akvizicijom –brončanim topom iz 18. stoljeća, pronađenim 2012. godine u moru na dubini od 24 metra u uvali Donji Molunat. Zahvaljujući potpori Društva prijatelja dubrovačke starine, tijekom 2013. godine provedena su arheološka istraživanja Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda te je top krajem iste godine izvađen iz mora.
Rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Dubrovniku iz 2013. godine, top je dodijeljen na trajno čuvanje Dubrovačkim muzejima. Društvo prijatelja dubrovačke starine također je osiguralo i sredstva za restauraciju i izradbu lafete. Nakon provedene restauracije i konzervacije u restauratorskoj radionici za metal Dubrovačkih muzeja, top je sredinom 2015. godine izložen u stalnom postavu Pomorskoga muzeja i dio je Zbirke podmorskih nalaza – novovjekovni brodolomi.
Pronađeni brončani top izniman je primjerak savojske artiljerije. Oznake na njemu daju nam pregršt informacija: ime ljevača, godinu izradbe, težinu topa i kugle, kao i njegovo osobno ime.
Iz natpisa na zatvaraču na stražnjem dijelu topa saznajemo da je top izlio Giovanni Battista Cebrano II. 1758. godine, iz obitelji ljevača topova u Torinu koji su radili za savojsku državu tijekom 18. stoljeća. Broj 16 urezan na hvatištu topa označuje težinu lijevane željezne kugle, koju je ovaj top ispaljivao. Težina je izražena u pijemontskim funtama i iznosi 5,9 kg.
Na zatvaraču je urezana i težina topa, koja iznosi 1780 kg. Na cijevi topa nalaze se grbovi Savojske dinastije, kao i Velikoga majstora savojske artiljerije markiza Francesca Pallavicinija.
Prema natpisu koji se nalazi na samom vrhu cijevi topa, saznajemo i njegovo ime HIPASONE. Hipason u grčkoj mitologiji bio je kentaur kojega je ubio atenski junak Tezej. Ispod imena topa nalazimo svitak s latinskim natpisom »ULTIMA RATIO REGUM« (sila je posljednji argument kraljeva) – moto uveden na francuske topove tijekom vladavine kralja Luja XIV. Posebnu pozornost privlače ručke za dizanje topa, koje su prikazane vegetabilnim motivima inspiriranima rokoko stilom, koji je tada prevladavao u Europi, a ne uobičajenim oblikom dupina, koji im ujedno i daje ime.
Top koji je izlio Giovanni Battista Cebrano II. u Torinu 1758. godine, pripada kategoriji topova od 16 pijemontskih funti (libri). Na talijanskom jeziku nazvan je jednostavno »cannone da 16« te se u vremenu svoga postojanja ubrajao među srednje teške topove. Kalibar topa je 121 mm, dok mu je ukupna dužina 291 cm.
Do otkrića ovoga topa bilo je poznato osam primjeraka topova koje je izradio ljevač Giovanni Battista Cebrano II. i koji se danas čuvaju na nekoliko lokacija: u Beču (Heeresgeschichtliches Museum), Torinu (Museo Storico Nazionale dell'Artigliera)i Budimpešti (Hadtörténeti Intézet és Múzeum). Top pronađen kod Molunta, deveti je dosad poznati primjerak proizišao iz te radionice, a sličan je primjerku topa iz Torina (Museo Storico Nazionale dell'Artiglieria), poznatog pod imenom »Il Leggiero«. Slobodno možemo reći da je taj top brat blizanac topu iz Molunta, jer se od njega razlikuje u svega nekoliko detalja.
Prema dosadašnjim saznanjima do kojih su došli istraživači, pretpostavlja se da je brončani top dospio na dno mora u uvali Donji Molunat u jesen 1806. godine, za vrijeme francusko-ruskog sukoba na području Dubrovačke Republike. Ovaj tip topa korišten je kao zamjensko oružje pri opsadi ili je, pak, mogao imati obrambenu funkciju postavljen na gradske zidine ili utvrde. U ovom slučaju, top je trebao biti dio francuske topničke bitnice na rtu Oštro koja je trebala spriječiti ulazak neprijateljskih, odnosno engleskih brodova. Prilikom ukrcaja u manji čamac, top je najvjerojatnije završio na dnu mora ili je namjerno bačen u more kako ne bi dospio u neprijateljske ruke. Naime, Francuzi su, u strahu od zarobljavanja malobrojnih topova i ostalog naoružanja, potopili cijeli konvoj u Moluntu koji je trebao isploviti prema Prevlaci.
Viša kustosica Ana Kaznačić Skurić, voditeljica Pomorskog muzeja