Dubrovački muzeji

 

Edukativne maskote Pavle i Đivo

Učenje putem igre najbrži je način usvajanja znanja. Ono postaje još zanimljivije i uzbudljivije kad se prezentira uz pomoć nekih prepoznatljivih likova – pomoćnika u procesu učenja (edukativnih maskota Muzeja).

Stoga će sve buduće edukativne programe za naše mlade posjetitelje učiniti prepoznatljivima likovi iz bogate povijesti Dubrovačke republike. A, tko bi to drugi mogao biti nego, dubrovački vlastelin i njegova sluškinja, mlada Konavočica? Valjalo im je dati imena! Odlučili smo se, neka to bude vlastelin Đivo, ime još uvijek tako sveprisutno i živo u našem gradu, a time ujedno djeci blisko i prihvatljivo. Sluškinji smo dali ime Pavle, staro konavosko ime koje nas vraća u vremena kada su konavoske obitelji bile mnogobrojne, a i najmanje konavosko selo odzvanjalo dječjom drekom i smijehom.

Želja nam je poslati jasnu poruku najmlađima da muzej ne svjedoči o ljudima ovoga grada i okolice u vremenima samo na način kako se isključivo mora u školi učiti i znati. Bili su to stvarni ljudi sa svim svojim vrlinama i slabostima kakvi smo i mi danas. Osvrćući se u prošlost želimo, prije svega zbog naše djece, optimistično gledati na vremena koja su pred nama. Stoga su Đivo i Pavle veseli, nasmijani i razigrani.

Đivova ruka zabačena na leđa otkriva njegovo gosparstvo u svakoj prilici, a podignuti kažiprst druge ruke govori nam da se radi o vlastelinu kojega valja slušati i čija je riječ zadnja. Pavle, s torbicom u ruci, uvijek korak ispred svoga gospara, njemu na usluzi, ali podbočena oko pasa, poručuje nam da nam i ona ima što za reći i da možda i nije baš sve onako kako nam to gospar Đivo pripovijeda.

S predstavljanja: