Dubrovački muzeji

 
Kustos Dubrovačkih muzeja Domagoj Perkić na Skupu speleologa Hrvatske

Bez pomoći speleologa nemoguće bi bilo istraživati Vilinu špilju

Kustos Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja dr. sc. Domagoj Perkić proteklog je vikenda sudjelovao na Skupu speleologa Hrvatske sa izlaganjem „Arheološka istraživanja Viline špilje iznad izvora Omble u Dubrovniku“ u okviru kojeg je predstavio taj segment djelovanja Dubrovačkih muzeja. Skup speleologa Hrvatske održavan je u Karlovcu od 18. do 20. studenoga, a među 26 izlaganja Perkićevo je bilo jedino iz područja arheologije.

Na skupu je naglašena potreba za suradnjom speleologa i arheologa kod arheoloških istraživanja u speleološkim objektima, a Vilina špilja je istaknuta kao jedan od pozitivnih primjera takve suradnje.

- Bez pomoći speleologa, bez korištenja speleološke opreme i poznavanja speleoloških tehnika penjanja i spuštanja, arheološka istraživanja Viline špilje ne bi bila ni moguća. Ulaz u ovu špilju se nalazi na 137 m nadmorske visine, u strmim stijenama iznad izvora Omble u Rijeci dubrovačkoj.  Pristup od podnožja i izvora Omble do ulaza u špilju je fizički i tehnički vrlo zahtjevan, posebice imamo li na umu svu opremu koju je trebalo donijeti do špilje te nalaze koje je iz nje trebalo iznijeti – naglasio je Perkić.

Dva različita arheološka konteksta Viline špilje

U sklopu izlaganja su predstavljeni i osnovni rezultati arheoloških istraživanja Viline špilje iz 2014. i 2015. godine. Za sada, Vilinu špilju kao arheološko nalazište možemo promatrati u dva različita arheološka konteksta, kao stanište i kao svetište.

U ranijim prapovijesnim razdobljima, od ranog neolitika do kraja srednjeg brončanog doba (6200 – 1200 g. pr. Kr.) , špilja je korištena kao izvjesni oblik povremenog staništa. Iz tog se vremena posebno mogu izdvojiti nalazi impresso keramike kao najranije neolitičke kulture (6200 – 5700 g. pr. Kr.), prve koja je poznavala izrađevine od keramike, a s kojom počinje domistifikacija domaćih životinja i prvi počeci poljoprivrede na ovim prostorima. Zanimljivi su tragovi i ostatci konzumacije mušula u samoj špilji za koje se C-14 metodom dobilo kronološko određenje tog događaja od oko 4500 godina pr. Kr., dakle vrijeme mlađeg neolitika.

U razdoblju mlađeg željeznog doba (4. i 3. stoljeća prije Krista), u susretu Ilira s naprednijom grčkom civilizacijom, u Vilinoj špilji razvija se izvjesno domaće, ilirsko svetište. U prilog takvoj interpretaciji idu nalazi najfinijih i najskupocjenijih posuda tog vremena, gotovo isključivo vezanih uz ispijanje vina, a koje su grčke provenijencije. Pojedine od njih su sekundarno bušene na dnu, što znači da su bile u funkciji libacije – prinošenja žrtve ljevanice na svetom mjestu ili oltaru, dok su pojedine vidljivo popravljane, iz čega zaključujemo da nisu imale svakodnevnu - utilitarnu, nego vjerojatno darovnu - votivnu funkciju. U svakodnevnom životu Ilira posebice nisu korišteni tzv. glaukesili sovini skifosi, kultne posude koje se posebno ističu među svim nalazima.  Na njima je prikaz sove između grančica masline, kao simbola grčke božice Atene, među ostalim zaštitnice mudrosti i heroja, ratnika. Nadalje, u kontekstu svetišta nalazimo i keramičke čaše domaće, ilirske proizvodnje, koje su se također mogle koristiti za ispijanje vina te minijaturne, ilirske posude, koje možemo promatrati kao votivne ili zavjetne darove u okviru izvjesnog religioznog obreda i kulta.

Novi nalazi iz Viline špilje

Od ostalih nalaza posebno se izdvaja ulomak ruke koja drži čašu, izrađen od bronce, a vjerojatno je pripadao manjem brončanom kipiću izvjesnog božanstva. Vrijedan je i  ulomak glave keramičke statue na kojoj su još uvijek vidljivi tragovi bojanja valovite kose izvjesne žene ili boginje zlatnom bojom, kao reprezentativni primjer grčke klasične umjetnosti. Ovi nalazi, kao i razne perle od kamena, staklene paste, uljanice i sl.  svjedoče kako su se u svetištima uvijek ostavljali najdragocjeniji predmeti, kao zavjet, kao dar ili zbog traženja mira ili milosti od bogova.

Za sada ne možemo biti sigurni kome je svetište bilo posvećeno i kakvi obredi su se odvijali u špilji. Međutim, svi keramički nalazi vezani su uz ispijanje vina, pa možemo pretpostaviti njegovu bitnu ulogu u okviru kulta. Kad je riječ o  izvjesnom božanstvu koje je štovano u špilji, trebalo bi ga tražiti u sinkretizmu (spajanju, prožimanju i poistovjećivanju) ilirskog i grčkog panteona. Možda je rješenje upravo u sinkretizmu grčkog štovanja heroja (kao što su bili Kadmo i Harmonija, Herkul, Diomed i dr.) i ilirskog kulta ratnika, koji biva posebno izražen kroz mlađe željezno doba. 

22.11.2016.